Gustav Klimt

Gustav Klimt

Gustav Klimt (Beč, 1862. – 1918.) je bio najvažniji slikar austrijske secesije s izrazito istančanim simbolističkim stilom.

Život Gustava Klimta podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja stoljeća. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje modernizma. Nova umjetnost, art nouveau, donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u slikarstvu i literaturi, kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom. Bio je to Freudov Beč, koji je izvana još bio u duhu viktorijanskog morala, ali neobuzdano ponašanje bila je glavna tema dana. Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio Erosa, a iznad svega žene, kao muze vampa i konačnog ispunjenja svrhe života.

Njegovo slikarstvo ispunjeno je naturalističkim prikazima erotskog i težnjom da platna ispuni sjajnim zamršenim dekoracijama. U njegovim najpoznatijim radovima, kao što je Poljubac, osjećaji i dekorativna prekomjernost sjedinjeni su na veličanstveni način. Najpoznatija, od nekoliko verzija Poljupca, prikazuje dva lika na obali pokrivenoj cvijećem na zlatnoj pozadini. Njihova priljubljena tijela ovijena su raskošnom odjećom ukrašenom bogatim nizom šarenih oblika i uzoraka. Ženski lik kleči, tijela prikazana u profilu, s glavom naslonjenom na rame i muškarčevu ruku koja je pridržava. Lice joj je okrenuto prema promatraču, a oči su joj zatvorene. Muškarac stoji i grli ženu, a njegov zagrljaj oblikuje skladno jedinstvo dvaju tijela. Glava mu je nagnuta naprijed i naslonjena na ženinu glavu, a rukom obgrljuje njezin vrat i glavu. Njegova desna ruka također blago dodiruje ženino lice. U načinu na koji Klimt naglašava i izdvaja dijelove tijela (ne samo od pozadine, nego i lice od lica) očigledna je sličnost s vjerskim ikonama. Slično su na ikonama samo određeni dijelovi tijela svetaca bili prepoznatljivo oslikani, dok je ostatak ukrašavan zlatom, emajlom i draguljima.

Portret Adele Bloch-Bauer I., poznat i kao Žena u zlatu je slavno secesijsko ulje na platnu iz 1907. godine na kojoj je naslikan portret Adele Bloch-Bauer (1881.–1925.). Smatra se vrhuncem i najpotpunijom slikom iz njegove “zlatne” faze koja se odlikuje intenzivnim dekorativnim lirizmom i formalnom stilizacijom

Godine 1897., skupina umjetnika, koja je željela na moderniji, pustolovniji način stvarati svoja djela, osnovala je secesiju, a Klimt je postao prvim predsjednikom. Njegove dekoracije počele su izazivati oštre kritike konzervativnog Beča, ali je on slikanjem veličanstvenih portreta žena iz otmjenog društva mogao dovoljno ugodno živjeti, oslobođen narudžbi.

Klimt nije bio buntovnik. Klonio se javnosti, a i privatni život držao je za sebe. Iz njegovih slika zrcali se unutarnji svijet i ljepota puna senzualnosti.